Osobama sa invaliditetom dostupna samo dva ministarstva

77

U Srbiji je diskriminacija osoba sa invaliditetom, kojih je između 700.000 i 800.000, i dalje široko rasprostranjena, posebno u oblasti obrazovanja, rada i zapošljavanja, a od 23 proveravana državna organa, samo dva ministarstva i Narodna skupština fizički su potpuno pristupačne zgrade ovim osobama.

Zgrade Ministarstva omladine i sporta, Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija i objekti Narodne skupštine na obe lokacije, jedini imaju pristupačne ulaze, pisarnicu, lift, prilagođen toalet, navedeno je u prvom Posebnom izveštaju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti o diskriminaciji osoba sa invaliditetom.

Mnogi državni organi samo su delimično pristupačni, pa tako glavni ulaz u zgradu Vlade Srbije iz Nemanjine ulice nije pristupačan zbog stepenika. Pisarnica u zgradi u kojoj su smešteni Vrhovni kasacioni sud, Apelacioni sud, Privredni apelacioni sud, Upravni sud u Nemanjinoj ulici, zbog visokih šaltera nije pristupačna, navedeno je u Izveštaju.

Kako je na predstavljaju Izveštaja u Narodnoj skupštini navela poverenica za zaštitu ravnopravnosti Nevena Petrušić, ove osobe spadaju u red najugoženijih društvenih grupa, a konkretni primeri diskriminacije su mnogobrojni.

Na primer, deca sa oštećenim sluhom su izbačena iz jednog restorana, u desetak autobusa GSP „Beograd“ platforme za ulazak se ne koriste, jer nema adekvatnog prilaza, a i dalje gradimo objekte koji su nepristupačni osobama sa invaliditetom, rekla je Petrušić.
„Građani prepoznaju osobe sa invaliditetom kao jednu od tri najviše diskriminisane grupe, posle Roma i siromašnih osoba“, istakla je ona i ukazala da se skoro 20 odsto pritužbi zbog diskriminacije upućenih Povereniku odnosi na diskriminaciju ove populacije.

Takođe, ova kategorija naših građana i njihove porodice, često trpe stigmatizaciju i segregaciju zbog duboko ukorenjenih i rasprostranjenih predrasuda i neinformisanosti.

Predsednik skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Meho Omerović ukazao je da ni sami državni organi ne poštuju preporuke Poverenika u ovoj oblasti.

I u prethodnim izveštajima Poverenika bilo je na desetine preporuka i „naloga“ šta treba uraditi, ali po njima retko ko postupa, rekao je Omerović i ukazao na činjenicu da reagujemo samo kada međunarodne organizacije daju takve preporuke.

On je podsetio da su državni organi, ministarstva, izuzeti od zakonske obaveze da na svakih 50 zaposlenih, prime u radni odnos jednu osobu sa invaliditetom, ali da su obavezni da uplaćuju sredstava u poseban fond.

„Tražio sam od nadležnog ministarstva podatak koliko je država uplatila u taj fond, ali to je strogo čuvana tajna“, rekao je Omerović.

U pogledu zapošljavanja, podaci govore da je svega 13 odsto osoba sa invaliditetom  zaposleno, rekla je Gordana Rajkov iz Centra za samostalni život osoba sa invaliditetom.

Posebno je zabrinjavajuće što je od toga 10 odsto njih zaposleno u nevladinom sektoru, a samo jedan procenat u privredi i javnom sektoru, rekla je Rajkov.

Ona je, međutim, ukazala da su ovo jako stari podaci još iz 2001. godine i da za 12 godina niko nije prikupio novije informacije.
„Nije dobro da podatke preuzimamo po inerciji“, rekla je ona, smatrajući da bi trebalo uspostaviti sistem za prikupljanje podataka o ovim osobama.

Situacija nije bolja ni kada je u pitanju obrazovanje, jer, kako je rečeno, mnoga deca i mladi sa invaliditetom i dalje su izvan redovnog sistema obrazovanja, a postoje mnoge prepreke i u pristupu visokoškolskim ustanovama.
Uz Izveštaj, date su i preporuke koje će biti dostavljene Narodnoj skupštini.

Оставите одговор