Koliko su teški uslovi za decu u ustanovama socijalne zaštite

Život mališana sa invaliditetom o kojima se stara država neretko se svodi na ležanje u krevetu, upozorava Inicijativa za prava osoba sa mentalnim invaliditetom.

Život mališana sa invaliditetom o kojima se stara država neretko se svodi na ležanje u krevetu, upozorava Inicijativa za prava osoba sa mentalnim invaliditetom.

Katarina Đorđević

Pogled upret u suvulo plafona bez mogućnosti da ustanu iz kreveta, izađu u dvorište ili se poigraju sa drugom decom, stotine mališana sa smetnjama u razvoju detinjstvo provodi u metalnim krevetima sa visokim rešetkama u ustanovama socijalne zaštite, osuđeni na socijalnu smrt.

Život dece sa različitim oblikcima invaliditeta, koji su roditelji predali na staranje državi ili su ih se potpuno odrekli, lišen je bilo kakvog smisla: iako su nahranjena, okupana i presvučena, nikada nisu ugledali svetla dana, niti su otišla u park, vrtić ili školu, upozorava se u najnovijem izveštaju Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (MDRI) pod nazivom „Zaboravljena deca Srbije“.

Kako u razgovoru za naš list podseća Snežana Lazarević, predstavnica ove nevladine organizacije koja se bavi zaštitom i punim socijalnim uključivanjima dece i odraslih sa smetnjama u razvoju u društvo, ovo je treći izveštaj o stanju dece u socijalnim ustanovama. Prvi je bio objavljen 2008, naredne četiri godine kasnije.

Najnovija publikacija „Zaboravljena deca Srbije“ zasniva se na nalazima prikupljenim tokom 2019. godine u osam institucija socijalne zaštite – tri ustanove za decu i mlade sa smetnjama u razvoju i pet institucija za decu bez roditeljskog staranja i decu sa smetnjama u razvoju.

-Iako su sva tri izveštaja ukazivala na zlostavljanje, zanemarivanje i nečovečno postupanje koje je i dalje prisutno u institucijama, Vlada Srbije nije učinila ništa da se situacija promeni, iako je bila svesna stanja u tim ustanovama. Jedini pozitivni efekat koji je izazvalo objavljivanje našeg prvog izveštaja jeste činjenica da su deca nakom 2008. godine trajno izmeštena iz doma u Kulinama – kaže Snežana Lazarević.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja ima potpuni uvod u stanje u ustanovama socijalne zaštite koje se nikako ne može nazvati ugrožavajućim za život i zdravlje korisnika na smeštaju, navodi se u pisanim odgovorima „Politici“ upućenim resornom ministarstvu povodom tvrdnji iz izveštaja.

-Potpuno svesni da stanje uvek može biti bolje, tvrdimo da nema zlostavljanja, zanemarivanja i nečovečnog odnosa prema korisnicima, o čemu svedoče zapisnici iz inspekcijskog nadzora, izveštaji zaštitnika građana, kao i izveštaj iz poslednje posete Komiteta za sprečavanje torture, nečovečnog i ponižavajućeg postupanja Saveta Evrope iz marta ove godine. Pojedinačni slučajevi nedozvoljenog ponašanja od strane zaposlenih prema korisnicima iz ranijih godina odmah su oštro sankcionisani – izričiti su u Ministarstvu rada.

Kako dodaju do 2020. prosečan broj inspekcijskih nadzora bio je oko 300, dok su tokom 2020. i tekuće godine realizovana 163 inspekcijska nadzora jer je zbog epidemioloških mera smanjen broj izlazaka na teren. – U zapisnicima inspektora socijalne zaštite nisu sadržani navodi o nehumanom postupanju zaposlenih prema deci i mladima – dodaje se u odgovoria resornog ministarstva. Inače, Ministarstva rada je u ranijem saopštenju za javnost ocenilo iznošenje tvrdnji o sistemskom zlostavljanju dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom u ustanovama socijalne zaštite kao „neodgovorno i neozbiljno“ i zahtevalo je da autori istraživanja „neodložno i hitno dostave jasne dokaze o tim navodima“. Snežana Lazarević kaže da su se oni ugovorom sa Ministarstvom rada, koji su sklopili 2019, između ostalog, obavestili da u javnost ne izose imena ustanova socijalne zaštite u kojima je sproveden monitoring i da sve nalaze upućuju resornom ministarstvu pre nego što ih javno ne obelodane.

-Mi smo oba uslova ispunili. Nismo naveli koje smo ustanove posetili, a od početka juna pokušavamo da stupimo u kontakt sa Ministarstvom rada kako bi smo im podneli izveštaj – kaže naša sagovornica

Na pitanje da li se u izveštaju navode konkretni dokazi o zlostavljanju dece, ona kaže da je ceo izveštaj zapravo priča o deci koja provode život čekajući da – umru.

-Štićenici domova nisu deca koja dobijaju batine za doručak, ručak i večeru, to su mališani koji gotovo ceo život provode u krevetu tupo gledajući u plafon bez mogućnosti da izađu u dvorušte, pohađaju vrtić ili školu igraju se sa drugom decom. Oni ne jedu kada su gladna već kada se obrok servira po rasporedu, ne kupaju se kad im je vruće već kada stignu na red u prenatrpanom rasporedu. Vaspitači vode računa o tome da li su deca nahranjena i presvučena, a deci prolazi ceo život bez ikakvih smislenih aktivnosti. Najveći broj njih uopšte ne ide u školu ili obdanište, niti izlazi u dvorište iako se u svim ustanovama nalaze ljuljaške, tobogani ili klackalice. Kada smo rukovodioca jedne ustanove pitali zašto drži zaključane dečije igračke u magacinu, odgovorio nam je da „deca uništavaju državnu imovinu“ jer ponekad polome plastični kamion ili vozić u igri – ističe Snežana Lazarević.

Opisujući odlaske u neke od ovih socijalnih ustanova, ona kaže da kada uđete u bilo koji vrtić i školu, čujete graju, smeh ili ciku, dok se u ustanovama socijalne zaštite čuje samo tišina.

-Ova deca su odustala od života i pokušaja da skrenu pažnju vaspitača koji mora da vodi računa o dvadesetoro dece, koliko se nalazi u njegovoj nadležnosti. Ja ne mislim da jedan zaposleni ide na posao sa idejom da maltretira decu, ali oni jednostavno ne mogu da pruže toj deci ni zagrljaj, ni ljubav, ni osmeh jer su malobrojni. Kada zavirite u nečiji krevetac, pomislite da u njemu leži devetogodišnje dete, a kada pogledate medicinski karton vidite da je reč o sedamnaestogodišnjaku koji nije prerastao veličinu kreveta, jer nikada nije izašao iz njega: hranjen pasiranom hranom na flašicu, jer je tako vaspitačima bilo najjednostavnije. Ta deca ne hodaju, ne trče, ne igraju se, prikovana su za krevet. Nema batina i fizičkog zlostavljanja, ali nema ni života – upozorava naša sagovornica.

Vučić: Lično ću proveriti uslove u ustanovama za decu ometenu u razvoju

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je juče da će lično proveriti uslove u ustanovama za decu ometenu u rezvoju.

Odgovarajući na pitanja novinaru u vezi sa slikama objavljenim u javnosti i uslovima u kojima borave deca ometena u razvoju i na kome je odgovornost za to, Vučić je rekao da veruje nadležnim državnim organima u njihovom postupanju i naglasio da će lično posetiti te domove. „Užasnut sam slikama koje sam video iz perioda vlasti Đilasa, Tadića i Jeremića. Te slike su zaista jezive. ako se nisu popravili uslovi i promenile stvari iz tog perioda, jer su pokazivali slike iz 2012. godine, onda je to na sramotu našem nadležnom ministarstvu i svim ljudima koji to nisu radili“; istakao je on.

Kaže da će se lično postarati svojim zahtevima i da će možda i sam otići da poseti neku od tih ustanova kako bi video u kakvom stanju ta deca žive.

Uradićemo sve da se to promeni ako je to tako, poručio je on i dodao da ima uveravanja nadležnih da stvari stoje drugačije.

Poverenica: Nedostatak zaposlenih višedecenijski problem

Nakon uvida u izveštaj „Zaboravljena deca“ u kome su navedeni uznemiravajući propusti u domovima za decu sa smetnjama u razvoju, poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković priprema preporuke mera za unapređenje rada u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, s obzirom na to da su ova deca u povećanom riziku od raznih oblika diskriminacije koji su česta posledica dugogodišnjeg života u ustanovi.

Činjenica je, navodi poverenica u saopštenju, da se ustanove najčešće smeštaju deca sa smetnjama u razvoju zbog nedostatka podrške biološke porodice koje nemaju materijalnih sredstava i stručnog znanja za brigu o deci, prenosi Tanjug. Takođe, konstantan nedostatak zaposlenih u ovim ustanovama višedecenijski je problem, kaže ona. „Neka od mogućih rešenja su preraspodela postojećih resursa i njihovo preusmeravanje na pružanje adekvatne i stručne podrške biološkim porodicama. U slučajevima kada nema bioloških, jačanje hraniteljskih porodica, naročito specijalizovanih za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, bolje je rešenje od institucionalnog smeštaja“, navela je Jankovićeva.

Ona je istakla da je reč o sistematskom problemu koji traje i odgovornost nikako ne sme biti prebačena samo na zaposlene u sistemu socijalne zaštite, koji često rade i preko granica svojih mogućnosti.

Objavljeno: 2. 7. 2021.

Izvor: POLITIKA – Društvo

Autor: Katarina Đoporđević