Ulične novine i sada pronalaze kupce

Časopis „Lice ulice” je izvor skromnih prihoda za osobe koje su u teškoj životnoj situaciji

(Фото Танјуг/Фејсбук)

Kada je pandemija virusa korona „zakucala” na vrata Srbije, uredništvo časopisa „Lice ulice” strahovalo je da će mnogi odustati od kupovine magazina i da će stotinak kolportera, koji pripadaju najugroženijem delu stanovništva, ostati bez ikakvih prihoda. Njihov strah se, na svu sreću, pokazao kao neopravdan – zahvaljujući vernim kupcima u Beogradu, Novom Sadu i Kikindi, časopis ovih dana proslavlja deset godina izlaženja, a specijalno novogodišnje izdanje posvećeno je upravo prodavcima koji već celu deceniju prodaju magazin „Lice ulice”. U dvobroju se nalaze, između ostalog, intervjui s poznatim umetnicima i aktivistima iz Srbije i regiona – slikarkom Biljanom Đurđević, reperom Edom Maajkom, scenaristom Ivicom Đikićem i mladom pesnikinjom Radmilom Petrović.

Anja Sinadinović, koordinatorka prodavaca časopisa „Lice ulice”, ističe da je ovaj magazin deo međunarodne mreže uličnih novina koje prodaju beskućnici, osobe sa smetnjama u razvoju, penzioneri s ekstremno niskim primanjima i pripadnici nacionalnih manjina koji su u stanju socijalne potrebe u Beogradu, Novom Sadu i Kikindi. Polovina zarade od prodatih primeraka pripada prodavcu, a uredništvo ovog magazina ima ugovor o saradnji s udruženjem za pomoć osobama sa smetnjama u razvoju „Živimo zajedno” i Udruženjem za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama sa Zvezdare. Često se dešava da osobe koje su u teškoj životnoj situaciji preko kolportera dođu u kontakt s uredništvom magazina i pitaju da li i oni mogu da prodaju magazin.

„Socijalno ugroženom stanovništvu pandemija je dodatno otežala život, a jedan deo prodavaca našeg časopisa od marta je zatvoren u Prihvatilištu za odrasle osobe u Kumodraškoj ulici, čije je rukovodstvo odlučilo da zbog bezbednosnih razloga ne dozvoli izlaz iz ustanove. Oni su tek odnedavno počeli da primaju nove korisnike, a nama su zabranjene posete jer u pravilniku ove ustanove piše da se ’posete obustavljaju kada temperatura padne ispod 17 stepeni’. Mi razumemo bojazan rukovodioca da virus ne uđe u ustanovu, ali znamo da našim prodavcima nedostaju socijalni kontakti i druženja s ostalim kolporterima i Beograđanima – oni su odsečeni od svojih jedinih prijatelja”, kaže naša sagovornica i dodaje da svi kolporteri nose zaštitne maske i rukavice.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku svedoče da u Srbiji živi oko 20.000 beskućnika, a najviše ljudi bez adrese živi u beogradskom regionu. Oni uglavnom spavaju u šupama, barakama, prikolicama, vagonima, podrumima odnosno u kartonskim i nehigijenskim naseljima, a brojke govore da 445 beskućnika živi na ulici, u parkovima i pod mostovima. Istraživanje dr Mirjane Bobić, profesorke Filozofskog fakulteta u Beogradu, pokazalo je da se u skici za profil beskućnika nalazi muškarac starosti od 55 do 59 godina, niskog obrazovanja, nezaposlen ili angažovan na nekvalifikovanom i slabo plaćenim poslovima, koji je često zavisnik od alkohola, droge ili kocke. Beskućnici su to postali iz različitih razloga – mnogi od njih postali su žrtve razvoda, hipoteke, migracija, bolesti, nasilja u porodici, starenja i pada društvene solidarnosti. Međutim, beskućništvo je i metafora kraha države socijalnog blagostanja, koja je vodila računa o svojim najugroženijim građanima i gradila socijalne stanove. Zbog toga danas, više nego ikada ranije, svako može postati beskućnik – banke su preuzele naše sudbine i mnoge osobe su postale žrtve hipotekarnih kredita nakon što su proglašene za tehnološki višak u svom preduzeću.

Po broju beskućnika koji žive u nehigijenskim naseljima ističu se Beograd (7.129), Niš (775) i Novi Sad (623), odnosno beogradske opštine Novi Beograd (1.575), Palilula (1.025), Čukarica (755), Zemun (607) i Voždovac (597). Zabrinjava, međutim, podatak da je svaki četvrti „stanovnik” kartonskih naselja – mlađi od 14 godina. Iako svega trećina beskućnika za sebe kaže da pripada romskoj nacionalnoj manjini, najveći broj osoba bez adrese je romskog porekla. Najveći broj beskućnika preživljava zahvaljujući sakupljanju sekundarnih sirovina, a podaci o njihovom bračnom stanju govore da dominiraju oni koji nikada nisu sklopili brak.

Objavljeno: 30. 12. 2020.

Izvor: www.politika.rs

Autor: Katarina Đorđević