Kultura sećanja na osnivače

…Udruženje gluvih oseća obavezu i smatra da treba da se zna istorija nastanka ZR „Šumadija“ DES, kako bi se sačuvalo od zaborava važne čunjenice i ispoštovala istorija i zaslužni građani…

(„Pod budnim okom majstora“ – „Kragujevačke“ broj 602)

Radujući se zbog napredka i poboljšanja uslova u Zaštitnoj radionici „Šumadija“ uz podršku grada kao osnivača, proširivanju proizvodnih kapaciteta, izgradnji igrališta i drugih modernih programa, gde rade osobe sa invaliditetom u zaštićenim uslovima, od kojih je na našu žalost najmanje gluvih, čitajući navedeni tekst u kome se ni jednom ne pominje Savez gluvih kao osnivač, Udruženje gluvih oseća obavezu i smatra da treba da se zna istorija nastanka ZR „Šumadija“ DES, kako bi se sačuvalo od zaborava važne čunjenice i ispoštovala istorija i zaslužni građani.

Davne 1948. godine Zemljski odbor Saveza gluvih Srbije Pokrenuo je akciju da u gradu otvori sopstvene radionice. Dobijena je saglasnost vlasti i date određene direktive oko otvaranja sopstvenih radionica – krojačke, molerske, stolarske, obućarske itd.

Tako je Savez gluvih Kragujevca 1953. godine, sa narodnom vlašću postigao dogovor da otvori sopstvenu radionicu. Otvaranje obućarske radionice 1953. godine je pomogao tadašnji Savet za socijalno staranje i narodno zdravlje i preuzeta je privatna obućarska radnja „Minjon“ u ulici Maršala Tita br 145, koja je uposlala šestoro gluvih radnika. Posao je obezbeđivao Boško Milekić, osnivač organizacije Udruženja defektnih sluhom u Kragujevcu.

Kako je posao dobro išao 1954. otvorena je i druga obućarska radionica, koja je bila među najboljima ove vrste. Razbijene su predrasude da se gluvi ne mogu osposobiti ni za najobičniji zanat. Marta 1956. godine otvorena je i radionica za pravljenje veštačkog cveća i venaca, tada jedine ove vrste u gradu.

Oktobra 1957. otvorene su stolarske, tapetarske, sedlarsko-tašnerske i krojačke radionice, kao jedna fotografska radionica, koje su objedinjene u Privredno preduzeće Saveza gluvih Kragujevca u kome je tada radilo 40 radnika i učenika u privredi. Preduzeće koja su vodili gluvi uspešno je poslovalo sve dok 1961. godine, kada je tadašnja vlast donela pravilnike da se ovakve radionice pretvaraju u zaštitne radionice i imale su obavezu da primaju i druge kategorije invalida, tako da je od 1962 oformljena nova radna organizacija Zaštitna radionica „Des“.

Osnivač ZR je bio Republički odbor Saveza gluvih Srbije. ZR savez gluvih su od 1948. do 1966. godine uspešno obavljale svoju misiju rehabilitaciju i zapošljavanje gluvih lica. Prelaskom na poslovanje po pravilniku u ZR smeštajni uslovi su bili u lošem stanju jer je ZR u Kragujevcu imala sedam radionica razmeštenih po celom gradu. Tako je 1965. godine sagrađena hala od hiljadu kvadratnih metara.

Narednih godina prikupljana su sredstva za izgradnju još jedne proizvodne hale, sanitarnih prostorija, toplane i izvšeno je prestrojavanje na metaloprerađivačke pogone – tako da su ukinuti tapetarski, stolarski i cvećarski pogoni, a osnovani su metalski. Januara 1972. godine u ZR postaje kooperant Zavoda „Crvena zastava“, a radili su i proizvodne programe drugim preduzećima.

Donošenjem raznih pravilnika i propisa nastao je paradoks – osnivač zaštitnih radionica više nije imao nikakva prava nad njima, već samo obavezu da pokriva gubitke.

Ovom prilikom treba izneti važnu činjenicu da je Savez gluvih Jugoslavije imao i jedini osnovao zaštitne radionice i nijedna druga organizacija ih nije imala. Tada je počela navala nadležnih faktora „odozgo“ da moraju da se primaju i fizički invalidi (ratni i civilni), pa i razni drugi slučajevi, tako da su ZR Saveza gluvih počele da gube svoju prvobitnu namenu.

Republički odbor Saveza gluvih i nagluvih Srbije je ugovorom 1970. godine ustupio Skupštini opštine Kragujevac pravo da bude prvi osnivač ZR DES i preduzeo mere da se ZR Kragujevac finansijski pomogne. Savez gluvih i nagluvih ostao je suosnivač.

Većina gluvih radnika otišla je u penziju i sada tu rade samo dvoje gluvih i dva nagluva koji su članovi Udruženja gluvih. Udruženje je u više navrata vodilo razgovore da se veći broj teško upošljivih gluvih i nagluvih radnika zaposle u ZR „Šumadija“ (mada je paradoks da organizacija koja je prvi osnivač moli za njihovo zaposlenje), ali ti pregovori su bili bezuspešni. Preduzeće je bilo pred gašenjem. Srećom, uspelo je da opstane uz novo rukovodstvo nove programe i brigu Skupštine grada.

Na zgradi ZR „Šumadija“ stoji tabla na kojoj piše: „Zgrada je podignuta za rehabilitaciju gluvih i ostalih invalida“, što je u prvobitnom tekstu propušteno da se pomene. Osnivači zaslužuju poštovanje, a ne negiranje i zaboravljanje, s obzirom da su gluvi Jugoslavije prvi osnivači Zaštitnih radionica širom Srbije, što se ne sme zaboraviti. Tada su gluvi iz svojih kuća donosili šiveće mašine, obućarski alat i drugo, i tako prvo nastala ZR u Beogradu, a kasnije i u drugim gradovima. Zato koristimo ovu priliku da drušzvo upoznamo o velikom doprinosu gluvih ljudi i njihovom entuzijazmu u izgradnji ovog značajnog preduzeća i ujedno da otklonimo predrasude o nesposobnosti gluvih ljudi kao radnika i kao rukovodilaca.

Suzana Maslać Matovič

Udruženje gluvih Kragujevac

Objavljeno: 24. 2. 2022.

Izvor: KRAGUJEVAČKE NEDELJNE NOVINE – Društvo

Autor: Suzana Maslać Matović