Prava, mogućnosti i realnost

ZAŠTO NEMA BAZE PODATAKA O OSOBAMA SA INVALIDITETOM?

Foto: K. D. F.

NA TERITORIJI opštine Bečej ne postoji jedinstvena baza podataka o broju dece i odraslih sa invaliditetom.

Izrada takve baze podataka je neophodna kako bi ova grupa građana postala vidljiva, a potom kako bi ustanove i institucije opštine Bečej na adekvatan način odgovorile potrebama osoba sa invaliditetom i dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom.

Jer, po podacima iz raznih lokalnih akcionih planova, nadležni na teritorije opštine Bečej čak i ne znaju koje su potrebe odraslih osoba i dece sa invaliditetom.

O neophodnosti baze podataka godinama unazad se govori prilikom izrade novih lokalnih akcionih planova za decu.

Jedini odgovor na pitanje zašto nema baze podataka o osobama sa invalditetom na teritoriji opštine Bečej – pre svega o njihovom broju, uzrastu/starosti i vrstama invaliditeta/smetnji u razvoju – stiglo je početkom oktobra meseca 2021 iz Centra za socijalni rad Bečej, u sklopu odgovora na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Direktorka Centra za socijalni rad Ivona Božović navela je: „Godinama unazad u opštini Bečej govori se neophodnosti sačinjavanja jedinstvene baze koja bi objedinila sve osobe sa invaliditetom i smetnjama u razvoju kako bi ova osetljiva grupa postala vidljiva u socijalnoj zajednici, te kako bi se mapirale njihove potrebe i poslao adekvatan odgovor na iste. U toku revizije Lokalnog plana akcije za decu razmatrala se tema sačinjavanja jedinstvene baze isticao njen značaj. Svesni smo njenog značaja i neophodnosti, kao i poteškoća koje stoje na putu njene izrade. Potrebno je objediniti podatke svih relevantnih ustanova i te iste podatke zaštititi od zloupotrebe potrebno je tehnički podržati i osmisliti takvu bazu neophodna su finansijska sredstva i intersektorska saradnja za realizaciju ovog projekta. Iako sama izrada nije integracija Centra za socijalni rad Bečej, stav ovog centra je idalje da je motivisan da učestvuje u kreiranju iste“.

Izrada baze podataka ne bi trebalo da zahteva godine rada, koliko se već govori o njoj, dovoljna je volja i saradnja nadležnih ustanova i institucija i, nakon prikupljenih podataka, svojevrsno ukrštavanje istih kako bi se izbegla preklapanja i dobijo makar približno realan broj te osetljive kategorije građana.

To pokazuje svojevrsni esperiment angažovanih predstavnika civilne organizacije „PromenaDa“ iz Bečeja i redakcije Bečejskog Mozaika koji su radili na projektu“Informisanošću do ostvarenja prava dece i odraslih sa invaliditetom na teritoriji opštine Bečej“ koji su za nešto manje od dva meseca uspeli da prikupe segmentarne podatke iz raznih ustanova kako bi se stekao delimičan uvid u broj dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju na teritoriji opštine Bečej.

Različiti podaci o broju osoba sa invaliditetom u opštini

Iz Dečijeg dispanzera je u odgovru na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja navedeno da na Dečijem dispanzeru postojeći podaci pkazuju da na teritoriji opštine Bečej ima 18 dece sa telesnim invaliditetom (od 0 do 18 godina, na osnovu dijagnoza).

Odgovor na pitanje koliko dece sa telesnim invaliditetom su pedijatri iz razvojnog savetovališta/pedijatra Dečijeg dispanzera, uputili na tretmane (pre svega na kinezi terapiju) u Službu fizikalne medicine i rehabilitacije Doma zdravlja u Bečeju u 2019, 2020. i 2021. glasi:“ukupno 58 dece je tokom navedene 3 godine upućeno na tretmane (pre svega kineziterapiju) u Službu fizikalne medicine i rehabilitacije“.

Podaci iz odgovora na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja Centra za socijalni rad iz oktobra 2021 godine su drugačiji od onih iz Dečijeg dispanzera.

Direktorka Centra Ivona Božović, između ostalog, navodi: godine 2018 Centar na svojoj evidenciji ima 118 dece sa invaliditetom, 48 mladih, 109 odraslih lica i 202 iz kategorije starih lica. U 2019 godini registrovano je 77 dece sa invaliditetom, 32 mladih 64 odrasla lica i 118 starijih lica. Napominjemo još jednom da je ovo isključivi interna evidencija Centra za socijalni rad Bečej, gde se uzimaju u obzir samo ona lica koja su dala na uvid medicinsku dokumentaciju i prema istoj kategorisana. Centar za socijalni rad ne traži u svojim postupcima na uvid medicinsku dokumentaciju mada tonije neophodno, da imamo saznanja da su ove cifre u našoj opštini veće, ali ne raspolažemo tačnim statističkim podacima, već možemoda govorimo samo u procentima“.

U odgovoru na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja nije navedeno koliko dece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom je imao Centar na evidenciji 2020 godine, a podaci za 2021 godinu biće predstavljeni u godišnjem izveštaju o radu Centra za socijalni rad Bečej za 2021 godinu.

„…uskuge u skladu sa mogućnostima i kapacitetima“

Domu zdravlja i Službi za rehabilitaciju Doma zdravlja su u septembru i oktobru mesecu upućeni zahtevi za slobodan pristup informacijama od javnog značaja o tome da li se deci i odraslima sa invaliditetom pružaju usluge navedene u Pravilniku o nomenklaturi zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite s obzirom na to da Dom zdravlja ima službu za rehabilitaciju.

U odgovoru iz Doma zdravlja navedeno je da se „vežbe pružaju svoj deci u cikusima od po 10 dana terapije sa mogućnošću produžavanja ukoliko je indikovano, a na osnovu nalaza spec. fizikalne med. i rehabilitacije. Pacijenti dolaze sa uputom od strane svog izabranog lekara. Navodi se posebno statistika o broju pacijenata sa invaliditetom (a zapravi je većina pacijnata koja dolazi na rehabilitaciju u tom trenutku u nekoj meri onesposobljena). Usluge se pružaju i svakodnevno i nekoliko puta godišnje i do sanjiranja povrede, a sve to zavisi od prirode povrede ili bolesti konkretnog pacijenta. Za 2021 godinu troje dece sa posebnim potrebama je bilo na fizikalnoj, 70 dece je bilo na terapiji zbog traume a 56 dece je na korektivnim vežbama“.

O razlozima eventualnog ne pružanja usluga, uprkos Pravilniku o nomenklaturi zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite, u odgovoru na zahtev iz Doma zdravlja se navodi: „Deci i odraslima sa invaliditetom se sprovodi rehabilitacioni tretman u okviru DZ Bečej, svakodnevna rehabilitacija je moguća, a za hronična stanja se tokom tretmana vrši obuka roditelj /staratelja za sprovođenje vežbi u terapijske svrhe, kako bi rehabilitacioni tretman dalje mogao sprovoditi u kućnim uslovima gde pacijentu prijatnija atmosfera prirodnog okruženja.

Iz Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u odgovoru na pitanje o tome da li se deci sa trajnim telesnim invalidietim – pre svega cerebralna paraliza i ostale posledice oboljenja ili povrede centralnog nervnog sistema – u opštini Bečej pružaju usluge navedene u Pravilniku o nomenklaturi zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite u kontinuitetu/svakodnevno odgovoreno je: „Sva deca koja su se javila u Službu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju su pregledana, uključujući decu koji su uputili izabrani lekari, decu koja su imala upute od ranije (starije od 6 meseci), pa i bez bilo kakvog uputa, da se ne bi stvarale gužve kod izabranih lekara zbog epidemiološke situacije i da se roditelji sa malom decom poštede dodatnog napora. Nakon pregleda im je pružena usluga u skladu sa indikacijama – lekovi, vežbe, elektroterapija, savet, upućivanje na dodatnu dijagnostiku, drugim specijalistima ili na viši nivo zdravstvene zaštite . Terapije rehabilitacije zavisi od stanja pacijenta/deteta“.

Nadležnima Službi za rehabilitaciju postavljeno je pitanje da ukoliko se u Pravilniku navedene usluge pružaju, o kom broju dece sa trajnim telesnim invaliditetom je reč u 2019, 2020. i 2021 godine, traženi su podaci (broj) pojedinačno za svaku godinu, kao i o trajanju vežbi (svakodnevno više godina, više meseci, nekoliko puta godišnje, jednom godišnje, nikada itd.) i na osnovu kojih nalaza lekara, te i podaci o razlozima eventualnog uskraćivanja usluga.

U odgovoru Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju navodi se ukupan broj dece koja su bili na pregledima/terapijama 2019, 2020. 2021 godine (do 25 oktobra), a ukoliko iz odgovora odstranimo podatke koji se ne odnose na trajni telesni invaliditet (cerebralna paraliza i ostale posledice oboljenja ili povrede centralnog nervnog sistema), dobijamo sledeće brojke: 2019. godine na pregledu u Službi za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju bilo je jedno dete sa mišićnom distrofijom, detetu nisu prepisane vežbe, dvoje dece sa cerebralnom paralizom, kod jednog deteta je tretman trajao 6 nedelja, a kod drugog 2 nedelje, navodi se da su i roditelji obučeni vežbama za rad u kućnim uslovima i dogovoreno je kontrola. na pregled u Službu za fizikalnu medicinu i rehbilitaciju 2020. godine nisu se javila deca sa cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom, hemiplegijom i paraplegijom i distrofijom. U Službi za fizikalnu medicinu 2021 godine pregledano je dvoje dece sa mišićnom distrofijom, kod jednog deteta sproveden je tretman u trajanju od 3 nedelje, kod drugog dat savet za sprečavanje pojava komplikacija, održavanje pomagala i ispisani su obrazci za nova pomagala za olakšano kretanja; dvoje dece sa cerebralnom paralizom, kojoj je predložen rehabilitacioni tretman, roditelji/staratelji su se zbog epidemiološke situacije odlučili da rade vežbe u kućnim uslovima i dogovorene su dalje kontrole.

Ukoliko ovim brojkama dodamo i distrofiju, mada ne mora da postane trajni invaliditet sa 3 godine taj broj je 12, roditelji su za jedan dan obučeni vežbama, kažese u odgovoru Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Doma zdravlja.

Da li deca sa telesnim invaliditetom ostvaruju pravo na rehabilitaciju?

U Pravilniku o nomenklaturi zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite navodi se da se na primarnom nivou zdravstvene zaštite pružaju sledeće usluge: aktivne, potpomognute i pasivne segmentne vežbe, kineziterapija kod deformiteta kičmenog stuba, posturalne vežbe, obuka hoda (sa i bez pomagala), vežbe koordinacije, korekcije i automatizacije hoda i balansa, vežbe za korekciju ravnih tabana, vežbe disanja, vežbe na spravama ili ergobiciklu, vežbe opšte kondicije, vežbe relaksacije, kineziterapja u neurologiji i reumatologiji, obuka roditelja za sprovođenje korektivnih vežbi u terapijske svrhe, sprovođenje habitacionog tretmana, po indikaciji pedijatra iz razvojnog savetovališta i/ili fizijatra, obuka roditelja za sprovođenje terapije u prirodnom okruženju.

Navedeno u pravilniku trebalo bi da znači da deca (i odrasli) sa telesnim invaliditetim na teritoriji opštine Bečej, s obzirom na to da Dom zdravlja Bečej ima Službu za rehabilitaciju, imaju prava i mogućnost čak i na svakodnevnu kineziterapiju.

Naime, najvažnija stvar u životu dece sa telesnim invalidietom trebalo bi da bude svakodnevno vežbanje pod nadzorom stručnjaka kako bi se ona razvijala i da im se ne pogorša stanje.

Međutim, svakodnevni tretmani u Bečeju se ne pružaju deci sa invaliditetom. to potvrđuju roditelji dece sa invalidietom – razgovarano je sa osmoro roditelja.

Njihova deca, kažu, u toku nekoliko godina u nekoliko navrata su imala terapije u „Jodnoj banji“ u trajanju od nekoliko nedeklja i manje, a nekima ta mogućnost i nije predočena.

Gde mogu da vežbaju deca iz opštine Bečej?

Deca sa invaliditetom sa teritorije opštine Bečej imaju pravo da nekoliko puta godišnje idu na tretmane u Dečiju bolnicu u Novom Sadu. Jedan ciklus tretmana u većini slučajeva traje 2 nedelje i u tom periodu sprovodi se kineziterapija, Vojta terapija, radna terapija, itd.

U opštini Bečej ne postoji privatni rehabilitacioni centar koji je usmeren na potrebe dece sa telesnim invaliditetom (u većini slučajeva reč je o deci sa cerebralnom paralizom), te roditelji , ukoliko nađu načina da prikupe potreban novac – minimalni iznos potreban za jedan mesec vežbi u privatnim rehabilitacionim centrima u Novom Sadu je oko 1000 evra – prinuđeni su da sa svojom decom sa invaliditetom svakodnevno putuju u Novi Sad ili druge gradove u Srbiji.

V. F., P. D., K. D. F.

Objavljeno: 31. 12. 2021.

Izvor: BEČEJSKI MOZAIK – Između dva broja

Autor: V. F., P. D. i K. D. F.

Informisanošću do ostvarenja prava dece i odraslih sa invaliditetom na teritoriji opštine Bečej – www.becejski-mozaik.co.rs