BORIM SE, SLIKAM, PUTUJEM I UŽIVAM: Violeta Todorov (24) rođena bez obe šake, ostvaruje svoje snove i ciljeve

Kada doživite pogled umiven osmehom i energiju vedrog lica Violete Todorov (24), devojke iz mesta Jarkovac, u opštini Sečanj, nedaleko od Zrenjanina, nekako logično se javi pitanje: Bože, da li je sve ovo moguće?

Foto S. Mladenovski i Privatna arhiva

Kada doživite pogled umiven osmehom i energiju vedrog lica Violete Todorov (24), devojke iz mesta Jarkovac, u opštini Sečanj, nedaleko od Zrenjanina, nekako logično se javi pitanje: Bože, da li je sve ovo moguće?

Svaku eventualnu dilemu odmah razreši pozitiva njenog duha i karaktera, jednostavnom konstatacijom: Da, da, moguće je…

– Sve je jednostavno i dostupno, kada želiš, imaš volju, boriš se, savladavaš sve nedaće i na život gledaš sa lepše strane – kaže Violeta, koja je u zrenjaninskoj bolnici, 11. decembra 1997. godine, rođena bez obe šake.

Odrasla u porodičnoj kući u selu Jarkovac, uz ogromnu podršku majke i oca, kao i mlađih sestre i brata, završila je srednju Ekonomsku školu u Zrenjaninu, smer pravni tehničar i živela u učeničkom domu „Angelina Kojić Gina“.

– Nikada me u životu ništa nije sprečavalo da zbog svog fizičkog nedostatka ne ostvarim snove i ciljeve – naglašava Violeta, uz napomenu da je odmalena naučena da sve sama radi, kuca na kompjuteru, igra igrice, koristi mobilni telefon, vozi automobil i obavlja sve poslove u kući, koje žene obično obavljaju.

Ističući da su je drugarice i drugari, još u vrtiću, posmatrali kao čudo od deteta, kaže da nikada nije bila tužna zbog svog nedostatka, jer se tako nije ni osećala i da ju je uvek napred vodila želja da bude samostalna, sposobna za život i rad.

– Možda je to čudno, ljudi koji me ne poznaju nemaju predstavu o tome koje sve sposobnosti i talente posedujem, baratam stvarima na svoj način – uz osmeh koji joj ne silazi sa lica priča Violeta.

Opisuje sebe kao istrajnu, borbenu, upornu, vrednu, pedantnu, snalažljivu, ambicioznu, druželjubivu i na prvom mestu iskrenu i tolerantnu devojku.

– Ne mogu naravno da se naljutim kada neko sa čuđenjem posmatra kako radim za kompjuterom u svojoj kancelariji u Odeljenju društvenih delatnosti Opštine Sečanj – iskrena je Violeta, koja je, na predlog Gorana Đakovića i zahvaljujući ličnom angažovanju predsednika Opštine Predraga Rađenovića, od 1. novembra stalno zaposlena u Opštinskoj upravi u Sečnju.

Imati divne kolege na poslu, neprocenjivo je bogatstvo svakog mladog čoveka, a Violeta je svakodnevno okružena pažnjom i razumevanjem iskusnijih kolega, koji je baš i štede, kada je posao u pitanju.

– Nije bilo mnogo dileme, inercija je nekako sama donela ideju da se ovoj sjajnoj i hrabroj devojci, koja je i vrhunski umetnik i sportista, na ovaj način pomogne i ponosni smo što je deo našeg kolektiva – kaže Predrag Rađenović, prvi čovek Opštine Sečanj, uz napomenu da je stalan posao samo mrvica zahvalnosti Violeti Todorov.

Poseban segment zanimljive životne priče, u kojoj su hrabrost i neustrašivost, glavni akteri, jeste Violetin dar za slikarstvo i crtanje.

– Talenat sa kojim sam rođena. Bog mi, eto, nije podario šake, ali me nije ni sprečio da crtam, slikam i tako iskažem emocije – naglašava Violeta, uz naglasak da joj je apsolutno svejedno da li crta grafitnom olovkom, ili slika uljem na platnu.

Prvu izložbu imala je sa 15 godina, a za nju je zaslužna Ivana Škrbić, koja je od početka umetničke karijere prisutna i korisnim savetima usmerava ogroman Violetin umetnički dar.

– Sećam se kao danas svog ogromnog ushićenja, bilo je to 2012. godine, kada je jedna Fondacija opremila prostorije za decu sa smetnjama u razvoju, pri Centru za socijalni rad, za pomoć u kući – dodaje na kraju Violeta, uz napomenu da je svoju drugu i prvu samostalnu izložbu imala 2016. godine u Domu kulture u Sečnju, kada je Ivana Škrbić, kao osnivač projekta „Uključi se i ne brini“, u okviru nacionalne asocijacije roditelja i nastavnika Srbije organizovala događaj za pamćenje.

Da ljude koji vide njene crteže i slike po pravilu ostavi bez daha, Violeta će potvrditi u januaru.

– Bilo je i onih koji nisu verovali, uzela sam kičicu i pred njima naslikala trenutno osećanje, bili su oduševljeni – zaključuje Violeta Todorov, uz poruku borim se i uvek borim, slikam, putujem, smejem i uživam, usput svakodnevno i radim, svojim automobilom se od Jarkovca do Sečnja i nazad vozim i vikendom do Beograda, gde treniram i ništa mi nije teško… Uživam, jer to umem!!!

PARIZ 2024. GODINE NA SPISKU ŽELJA

Paraolimpijada u Parizu novi je izazov i obaveza Violete Todorov, koja ponosno kaže da će svoje Jarkovčane i sve meštane u opštini Sečanj, ali i Zrenjaninu, Beogradu i celoj Srbiji, obradovati novom medaljom.

NA TEKVONDO KOLIMA U BEOGRAD

Mada pomalo razočarana što nije iz prve uspela da upiše Umetničku akademiju likovnih umetnosti, preorijentisala se na sport, ali kičicu nije zapostavila.

– Počela sam 2017. da profesionalno treniram tekvondo i član sam beogradskog kluba Tigar, nakon što sam kao devojčica, dugo godina iz hobija, trenirala ovu borilačku veštinu.

Na svom prvom velikom takmičenju, Svetskom prvenstvu u Londonu iste godine, okitila se bronzanim odličjem i ogroman uspeh proslavila sa svojim trenerom Aleksandrom Golovićem, čovekom koji je zaslužan za kompletnu psihofizičku pripremu svih svojih učenika, pa tako i po svemu specifične i uvek posebne Violete.

– Tri puta nedeljno u Beogradu, uglavnom vikendom, zbog mojih obaveza na poslu, treniram i sama vozim svoj automobil – ističe Violeta, ponosna na vozačku dozvolu, koju je velikim trudom i željom, zasluženo stekla, nakon položenog vozačkog ispita u Zrenjaninu.

Objavljeno: 2. 1. 2022.

Izvor: www.novosti.rs

Autor: Bogoljub Grujić