SRAMOTA ADMINISTRACIJE Milica ne može na faks jer je invalid!

Milici Knežević (23) onemogućno je da prisustvuje predavanjima i vežbama samo zato što koristi invalidska kolica!

 

Milici Knežević (23) onemogućno je da prisustvuje predavanjima i vežbama samo zato što koristi invalidska kolica!

Naime, ova devojka je student Tehničkog fakulteta „Mihajlo Pupin“ u Zrenjaninu, koji nije adaptiran za osobe sa invaliditetom, pa zbog toga često ostaje u holu umesto da bude na predavanju koje se održava na spratu, nema pristup toaletu, čak ni samostalno ne može da uđe u ustanovu.

Revoltirana ovim činjenicama, ona se na svom Fejsbuk profilu požalila prijateljima i iznela sve ono što je sprečava da se obrazuje baš kao i svi drugi.

– Sramota je što i u 21. veku treba objašnjavati da je obrazovanje pravo, a ne problem. Sramota je da budem ponižena time što mi je onemogućen pristup obrazovanju samo zato što koristim invalidska kolica. Sramota je da dva dana, i po kiši i po vetru, dolazim na fakultet da bih ostala da sedim u holu jer su sva predavanja i vežbe na spratovima. Sramota je da ne postoji mogućnost čak ni da uđem samostalno na fakultet. Sramota je što tamo nemam pristup toaletu. Sramota je da moraju drugi da me tegle uz stepenice do spratova jer želim da prisustvujem i vannastavnim aktivnostima. Sramota je i pomisliti šta bi se desilo da se neko od njih oklizne ili zapne. Možda je sramota i to što imam desetke i iz predmeta čijim predavanjima nemam pristup. Ali sigurna sam da to nije moja sramota – navela je Milica na pomenutoj društvenoj mreži.

Povod za njeno oglašavanje, kako je navela za „Alo!“, jeste što se posle više od godinu dana na fakultetu ništa nije promenilo, a obećali su joj.

– Fakulet je bio upoznat s mojim invaliditetom pre upisa, jer sam prethodno obavila razgovor sa njima, kada su mi rekli da će ustanovu adaptirati u skladu sa mojim potrebama, što je i njihova zakonska obaveza. Odlučili su se za lift, ali još nije urađen. Svesna sam da nije samo fakultet kriv za ovu situaciju, već i nadležni, i nešto se mora preduzeti. Prestala sam da idem na sprat jer strahujem da se moje kolege, koje me nose, a i ja možemo povrediti. Pojedini profesori sa čijih predavanja odsustvujem drže mi individualne časove da ne bi propuštala gradivo. Veoma mi je žao što ne pohađam pojedine sekcije na koje sam jako želela da idem. Nisam jedina, sigurna sam da postoji još ljudi sa invaliditetom koji ne mogu da upišu željene fakultete zbog toga što nisu adaptirani za njih – završava Milica.

Sa Tehničkog fakulteta „Mihajlo Pupin“ u Zrenjaninu rekli su nam da zbog odsustva rukovodstva nemaju odobrenje da daju bilo kakve izjave.

Devojka čelične volje

Milica je 2009. imala saobraćajnu nesreću u kojoj je ostala potpuno paralizovana od vrata nadole, sa prognozom lekara da će ostatak života provesti u krevetu. Kako su joj tada rekli, ima šansu od jedan odsto da ikada pomeri bilo koji deo tela. Međutim, to je nije obeshrabrilo, već ju je postaklo da se bori za oporavak. Nakon rehabilitacija i napornih vežbi polako je počela da pomera levo stopalo i da aktivira noge, kao i da jača celo telo. Ova devojka snažne volje se, osim što ide na terapije, bavi ronjenjem i stonim tenisom, slika i izrađuje razne predmete, a počela je opet i da pliva.

Objavljeno: 26.02.2016.

Izvor: www.alo.rs

Autor: J. Nikolić