Dugoročna volonterska akcija; Ekološki projekti; Podrška osobama sa invaliditetom

U jutranjem programu ćemo razgovarati o dugoročnoj volonterskoj ekološkoj humanitarnoj akciji pod nazivom „Čepom do osmeha“


-U jutranjem programu ćemo razgovarati o dugoročnoj volonterskoj ekološkoj humanitarnoj akciji pod nazivom „Čepom do osmeha“. Sa nama je ovog jutra Miloš Štorbica iz ove organizacije, dobro jutro.

-Dobro jutro.

-Hvala što ste sa nama ovog jutra da razgovaramo o ovome. Ja ovde ispred sebe imam informaciju da vi u narednom periodu imate razne projekte.

-Jeste.

-Tačnije, da budemo malo precizniji, dajete prednost osobama sa invaliditetom da se ostvare ulozi kao pokretači nekih promena. Zato vam im dajete prostor da se i oni pokažu svoje osobine, veštine i sposobnosti. Hoćete da nam pojasnite malo?

-Hoću. Pre svega, uvek mi je lepo da dođem kod vas ovde u studio.

-Baš mi je drago. Prijatno se osećam i onako, neka je prijateljska atmosfera, što ono dalje daje da pričamo o baš lepim temama kao što je ova naša. Tako je, „Čepom do osmeha“, udruženje kao što smo i rekli, dugoročna volonterska akcija. Najavljujemo to famozno 98. pomagalo koje će apsolutno detetu da olakša svakodnevnicu i sve ono čime se mi bavimo. Naveli ste više projekata, imamo ih baš dosta. Zaista, ponosni smo na to. Jedan od tih je baš taj centar podrške osobama sa smetnjama u razvoju, to jest centar podrške gde mi dajemo apsolutno sve ono što je potrebno organizacijama koje se bave sličnim ili istim temama na temu socijalne zaštite, da dođu kod nas, da se implementiraju i sve ono što im je potrebno kako bi se umrežili i kako bi dalje imali neki osnovni tok događaja, samog projekta. Ovom prilikom zaista moram i da pohvalim da nam je gradska uprava za dečiju socijalnu zaštitu odobrila taj projekat i tako da smo veoma ponosni na sve to. Između ostalog, ne samo za pomagalo, mi smo isto tako i, ponovo moram da najavim tu našu aplikaciju „Eko Heroj“ koju građane pozivam da svi skinu aplikaciju sa Android i iOS platforme, gde mogu da vide gde može da se odnese taj reciklabilni otpad, jer zaista to nam je onako, vidimo da predstavlja ozbiljan problem jer smo sve više i više u toku sa dešavanjima u celoj Srbiji i zaista je ključna stvar da mi to probudimo svest, ne samo kod dece, nego i kod odraslih.

-S obzirom da ste malopre, tačnije sada, spomenuli tu aplikaciju „Eko Heroj“, je li tako?

-Tako je.

-Ukoliko se neko nije susreo sa aplikacijom ili ne zna na koji način može da je instalira i na koji način funkcioniše, je li možete malo detaljnije, čisto ukoliko neko nije upućen?-

-Može. Ukoliko neko poseduje Android, obične telefone, ajde da kažemo, ili iPhone telefone, ovaj može da se skine, znači ukucate na App Store-u ili na Play Store.

-To je besplatna aplikacija, je li tako?

-Tako je.

-To je bitno da znate.

-Tako je, aplikacija je besplatna, gde kada je skinete, ažurirate, ona povlači vašu lokaciju, vi na osnovu te lokacije vidite gde se nalazite. Pre svega, ona je namenjena osobama koje sakupljaju čepove. To je i osnovni princip akcije, gde vidite sve mapirane lokacije, to jest naše kutije gde se nalaze, gde u vašoj blizini vi to možete da odnesete. Znači, ne morate da pešačite do nas, do Ćirpanove 25 u Novom Sadu, ako se nalazite, na primer, na Telepu, na Adicama, u Petrovaradinu ili bilo gde, možete da vidite gde čepove u vašoj okolini možete da ostavite. Što je dobra stvar, isto aplikacija na kraju kada vidite o čemu se radi, malo da istražujete, da ne otkrivam sve, možete da odete na naš sajt i da pogledate apsolutno našu celu ličnu kartu. Na našem sajtu, ovog puta isto pozivam odgovorne kompanije koje se bave društveno odgovornim radom, koje ulažu baš u ljude sa osobama sa invaliditetom, koji su na samoj margini društva, da mogu da nam uplate neke donacije. Jer zaista, apsolutno je, kako bih rekao, akcija traje, ali neotkup čepova i dalje stoji. Mi već pričamo dosta dugo o tome, ali zaista nekako smo uspeli i da uz pomoć nekih, ajde da kažemo, drugih poluga uspemo da kupimo to pomagalo i zaista smo ponosni na to sve što i dalje tera da održava tu akciju. Kako se bavimo ekologijom, tako se bavimo i decom. Mi zaista imamo raznih projekata, a jedan od tih je upravo i od Ministarstva za brigu o porodici, gde se zove „Dete ispred svega“, gde apsolutno pričamo i o tom samom alimentacionom fondu koji je usvojen i kako da se deca snađu, to jest kako roditelji da se postave u, ako je u toku neki razvod ili bilo šta što se tiče da ostavlja neke trajne posledice na decu, to jest na samu porodicu. Svedoci smo zaista da je ovo turbulentno vreme i da su deca pogođena raznim stvarima, gde mi možda nekad nismo ni svesni o tome. E, upravo kroz neke naše tribine, gde ćemo isto najaviti, ovaj će ljudi dolaziti i moći da se priključe, da vide kako mi to radimo i šta je u stvari naš ključ, zašto moramo da brinemo o deci, i tu će neki razni stručnjaci pričati baš na tu temu.

-Kakve su to tribine, jel možete makar malo nešto da nam otkrijete, da budemo upućeni, pošto verujem to što ste rekli, živimo u jako turbulentnom vremenu gde se svašta dešava i mislim da je to jako bitna tribina, kako za roditelje, tako možda i za decu, za neku stariju, ajde da kažemo, neke adolescente.

-Tako je.

-Kakve su to tribine, kakve će se teme obraditi?

-Da, stručnjaci.

-Koji su stručnjaci?

-U pitanju su psiholozi i pedagozi koji će imati neki vid određenih usmerenja za roditelje i za samu decu, gde ćemo pričati otvoreno o stvarima o kojima se malo višećuti, što kažemo. I moramo biti svesni, zaista, ponovo ponavljam, da deca jesu naš stup i jesu osnova i moramo stvarno staviti dete ispred svega, jer ne možemo neke svoje, ajde da kažemo, potrebe da stavljamo ispred dece, što smo svedoci da deca mnogo, mnogo trpe zbog toga. Ali, naravno, u društvu u kome živimo, moramo da se nosimo sa izazovima koji nam se nameću. I ono što ja kažem, opet je sjajno, je da vidimo da se sve više i više grupacija priključuje svemu tome. Mi samo udruženje imamo i neke naše programske aktivnosti gde smo dobili neke dve osobe na javnim radovima, gdeće one moći isto tako kao osobe sa invaliditetom da se implementiraju u društvo, da vide sam tok organizacije, kako to funkcioniše, šta su bitne stavke, gdeće oni uvideti da to nije teško i da izađu iz te neke margine svog društva i same socijalizacije kako bi bili ravnopravni kao i svi mi. I to je jedan od projekata, upravo gradska uprava za privredu nam je omogućila tako nešto i mi se zaista ponovo zahvaljujemo svemu tome, jer zaista bez institucija, bez ljudi iz javnog sektora, privatnog, mi ne bi uspeli da funkcionišemo. Zato ponovo pozivam, moramo svi biti na istoj strani i nekako se ispomagati, jer empatija je u stvari i ključ društva.

-Jeste, s obzirom da smo na samom početku pominjali ono 98. pomagalo za osobe sa invaliditetom, tačnije za dečicu kojima je to potrebno, hoćemo da malo detaljnije objasnimo kakvo je pomagalo u pitanju. Pretpostavljam da je proces i dalje u toku, da i dalje traje taj sam princip kupovine, dodale i tako dalje. Kako i na koji način zapravo to pomagalo pomaže tom detetu da funkcioniše?

-Pa upravo to je jedan tricikl koji ćemo mi da kupimo detetu, koje je naravno atestirano novo pomagalo, koje će pre svega da bude bezbedno, jer sve te stvari koje uzimamo moramo zaista da vodimo računa pre svega da budu bezbedne, ali ona druga ključna stavka je da one detetu u datom momentu odgovaraju. Jer imamo dosta, ovaj, i što kaže, slušamo i želje roditelja, zaista, ali gledamo negde i stručnjake koji su s nama u nekom savetu, medicinskom, koji određuju da li je to dete u stvari podobno za to pomagalo ili možda neko bolje koje mu više funkcioniše u datom momentu. Tako da pri kraju smo tog nekog, ajde da kažemo, sakupljačkog dela sredstava i naravno najavićemo samu dodelu pomagala, pa ćete vi prisustvovati svemu tome.

-E pa to je baš divno. Htela sam još da vas pitam, kakvi su utisci roditelja kada verujem da njima jako, da im previše znači da to uopšte nije mala stvar, da to zapravo jako dosta košta, puno novaca, treba da se izdvoji. Kako reaguju roditelji, kako reaguje to dete? Da li se…

-A ja često…

-Kakvi su utisci?

-Ja često pričam o tim stvarima, koliko ljudi tek iz tog nekog korporativnog sveta, kada dođu kod nas, baš zato i pozivamo kompanije da dođu, da vide, koliko taj neki drugi svet njih oplemenjuje. I onda oni shvate u stvari da od te, ajde da kažem, užurbanosti života, shvate koliko njihov mali doprinos nekome onako ulepšava dan. I ne samo to, ključna stavka, i uvek se to govorim, da roditelji znaju da oni nisu sami u toj borbi. To je nemerljivo. To ne može da zameni jedno pomagalo, to ne može da zameni nikakva sredstva i to je ono što ljudima daje negde svest da društvo, zajednica, država, šta god, misli o toj deci. Misli o tim roditeljima i nekako imaju potporu da nastave dalje. To su izuzetno teške, mislim, ajde da kažemo, svakodnevnice i zaista nešto s čime se roditelji nose i sama deca, ali kad vidite da ima neko da brine o vama i da razmišlja o vašim potrebama i vašim problemima, onda čoveku mnogo lakše da to iznese. Tako da su sjajni utisci, opet kažem, pozivam i vas lično da dođete, tako da vidite o čemu se radi. To je onako baš neverovatno.

-Verujem da i jeste, sigurno je i veoma emotivno, pretpostavljam.

-Tako je.

-Ono što sam još htela da vas pitam, možda za kraj, da s obzirom da smo sada najavili sve te projekte koje nas čekaju…

-Imam još jednu zanimljivu stvar.

-Izvolite.

-Jedan projekat koji je izuzetno zanimljiv je od Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu, zove se „Akademija održivih veština“, gde decu učimo od recikliranih materijala da naprave neke korisne stvari. I to je jako zanimljivo, gde mi negde samu ekologiju i samu zaštitu životne sredine ubacujemo kroz onaj momenat gde decu mašte budimo, da se oni razvijaju, kako bi, na primer, mogli da naprave neke instrumente za sviranje od plastike, na primer, kako bi mogli da naprave neke slike na zidu ili, ajde da kažemo, mozaik na zidu od čepova, jer karakteristično je da ih mi pravimo na površini koja je ravna, ali ovde negde njima budimo maštu kako oni da uklapaju sve te stvari i zaista deca su neverovatno maštovita i mislim da u ovom svetu gde mi njih onako kalupimo, da oni kad izađu iz te zone, mi vidimo u stvari koliko su oni onako daleko ispred nas.

-Zapravo, cilj tog projekta, pretpostavljam, da je podizanje svesti i učenje dece, je l’ tako, da koriste sve te stvari.

-Pa ta fina motorika gde deca koriste i svoje, ajde da kažemo, ruke, šake, maštu, razmišljanje, to je nekako povezan, taj mentalni sklop, zaista, koji im nama roditeljima, ajde da kažemo, ili odraslima, mi vidimo u stvari koliko to deluje na decu pozitivno i koliko oni u stvari razvijaju sve te stvari kod sebe, što dalje ovaj imamo da oni nas kasnije, posle svih tih projekata, zovu, da hoće da održavaju radionicu nekim svojim zajednicama, što je jako dobro i mi uvek ovaj smo rado da zovemo tim stvarima. Ne možemo uvek baš zbog obaveza i zbog svega ostalog, ali smo rado uvek da prenesemo deci ono znanje koje znamo.

-Da, ono što rekoh, hoćemo možda za kraj da malo ispromovišemo, imate društvene mreže, rekli ste onu aplikaciju, da ponovimo ukoliko neko nije čuo možda kako se zove i na kojoj adresi se nalazite, možda kontakt telefon.

-Tako je, neka nas zaprati, imamo Instagram stranicu „Čepom do osmeha“, imamo Facebook, ovaj ajde da kažemo, profil, gde možete da vidite sve ono što mi radimo i zaista opet naglašavam ta naša famozna i lepa aplikacija „Eko Heroj“, gde se vidi onako sve šta mi radimo i ta primarna separacija otpada koliko je u stvari ključna.

-Eto, rekli smo društvene mreže, Instagram, Facebook i „Eko Heroj“, ono što je najbitnije. Hvala vam što ste bili sa nama ovog jutra.

-Hvala vam.

Objavljeno: 21. 5. 2026

Izvor: TV Kanal Novosadska TV – Novosadsko jutro