Slaviša se u 17. godini, umesto na ekskurziji, probudio u bolnici: Žao nam je, više nećeš hodati

“Nastradao sam u 17. godini. Kao i svi mladi, krenuo sam u izlazak. Seo sam za volan, a naravno, nisam imao položeno. Nisam imao ni iskustva, nisam bio neki vozač. Uhvatio sam ivicu puta. Automobil je sleteo… Da sam bio iskusan vozač, to ne bih uradio. Da nisam vozio prebrzo, a vozio sam užasno brzo, opet se ne bi desilo”, počinje priču za “24 sata”, Slaviša Savić iz Šapca.

“Nastradao sam u 17. godini. Kao i svi mladi, krenuo sam u izlazak. Seo sam za volan, a naravno, nisam imao položeno. Nisam imao ni iskustva, nisam bio neki vozač. Uhvatio sam ivicu puta. Automobil je sleteo… Da sam bio iskusan vozač, to ne bih uradio. Da nisam vozio prebrzo, a vozio sam užasno brzo, opet se ne bi desilo”, počinje priču za “24 sata”, Slaviša Savić iz Šapca.

– U trenutku sudara nas troje je ispalo iz auta koji se nekoliko puta prevrnuo – kaže Slaviša.

“Hajde, ja ću da vozim, popio samo neko pivo”, “Idemo negde u provod”, “Ma, šta može da se desi?!”… Koliko ste samo puta čuli ove izjave od svojih prijatelja, drugara, braće, sestara…? Nesvesni posledica, sa mislima da “neće to baš meni da se desi”, sedamo u kola i vozimo se neodgovorno, brzo, pravo u smrt.

Koliko ste dragih osoba izgubili na taj način? Ja jednu, ali dovoljno da do kraja života prezirem brzu vožnju i ljude koji voze pijani.

Slaviša je na svojoj koži osetio šta znači neodgovorno ponašanje, ali je, za razliku od mnogih drugih, svojim primerom rešio da poduči mlade. Da se životne greške ne ponove nikada, nikome.

– Bio sam mlad, sanjao sam da upišem mašinski fakultet i postanem inženjer. A nakon nesreće, uspeo sam da završim srednju školu i dalje nisam išao. To mi je bila jedina saobraćajna nesreća u vozačkoj karijeri, ali ni tada mi nije mi bio prvi put da vozim brzo. Nažalost, nisam poštovao zakon, bio sam buntovan i mlad – iskren je Slaviša.

Umesto na ekskurziji na Zlatiboru, probudio se u bolničkom krevetu.

„Više nikad neću hodati“

– Imao sam dug i težak period posle toga, 30 dana bio sam svestan šta je sa mnom, ali ne i šta su posledice. Držali su me u neizvesnosti i porodica i lekari. Posle mesec dana shvatio sam da verovatno nikada neću ponovo hodati – priseća se Slaviša.

Usledio je šok, pa potpuni preobražaj. Odustajanje je najteži poraz, a Slaviša to sebi nije želeo da uradi.

– Dva dana sam plakao bez prestanka dok nisam rekao sebi: „Iskoristi ono što ti je ostalo!“ Svako želi novu priliku, ja sam je dobio – dodaje on.

Da bi ponovo počeo da funkcioniše normalno, morao je da uči život iz početka. Da sve ponovo savlada, trebalo mu je godinu dana.

– Nakon toga sledi povratak u život. Nastradao sam kao učenik trećeg razreda. Sa 18 godina izašao sam iz bolnice i nakon vanredno završenog 4. razreda, formalno se više nisam obrazovao. A imao sam želju za druženjem, za životom, ali ispred mene su bile prepreke, što psihološke što arhitektonske. Borio sam se sa samim sobom, sa time što od drugih zavisim sve vreme. Ta borba je bila teža nego borba sa drugima – kaže Slaviša.

Uspeo je da se izbori sa svim preprekama. Puna nade, ohrabrujuća, njegova priča ima srećan kraj.

– Školovao sam se, pronašao suprugu, položio vozački i sada vozim auto sa prilagođenim komandama. Ipak, ne želim da još neko stekne moje iskustvo i zato prenosim svoje negativno iskustvo na mlade vozače! “Ne idi, nemoj voziti brzo, nemoj voziti pijan”, govorio mi je otac. Ja nisam poslušao svog oca, ali zato vi poslušajte mene – poručuje Slaviša.

„Još uvek vozim“ širom Srbije“

Predavanje pod nazivom „Još uvek vozim“, na kojem je svoju priču ispričao i Slaviša, održava Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije iz Beograda, dok je partner republička Agencija za bezbednost saobraćaja. Ovakav vid predavanja se sprovodi već 7 godina u Sloveniji i zahvaljujući tim aktivnostima broj saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju mladi (15-22 godine) smanjio se za 60 odsto.

Udruženje paraplegičara iz Celja i Zavod „Vozim“ u velikoj meri su pomogli Savezu paraplegičara i kvadriplegičara Srbije da ovakav vid edukacije mladih počne u Srbiji.

Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije je organizacija koja okuplja osobe sa povredom ili oboljenjem kičme. Oko 40 odsto članstva su osobe koje su invalidnost stekle u saobraćajnim nezgodama. Ideja Saveza je da se u narednom periodu obuči 15 osoba sa invaliditetom koje mogu na kvalitetan način preneti svoje iskustvo mladima, na taj način bi se značajno povećao broj mladih koji će čuti ovo predavanje.

Izvor: www.24sata.rs

Autor: Marina Milojević