Saobraćajna regulacija; Kritika novih šiljaka; Bezbednost ranjivih učesnika
Pod dva, ovako neko tehničko rešenje ugrožava i samu sad tu bezbednost, ne znam, dece koja ovde prolaze, pešaka, osoba sa invaliditetom, biciklista
A sada jedna tema o kojoj se puno pisalo na društvenim mrežama. Dakle, ako ste od onih koji voze u suprotnom smeru, ili se pak užasno snalazite u kružnim tokovima—ima i takvih, ne mislim na bilo koga od nas, naravno—dakle, kao što je na primer ili onaj kod Narodne skupštine. E, dakle, vama neće prijati, niti vašem automobilu, tačnije vašim gumama, da prolazite tuda, budući da su nedavno postavljeni jednosmerni šiljci za kontrolu saobraćaja. I tom temom bavi se naša Katarina Petrović. Katarina, dobro jutro. Zbog čega su šiljci postavljeni?
-Dobro jutro. Šiljci su postavljeni kako automobili sa ovog parkinga ne bi izašli sa njega u suprotnom smeru. A da li je ovo dobro rešenje za ovaj deo grada, ovog jutra, rećiće nam Igor Velić. Igore, dobro jutro i hvala vam što govorite za emisiju „Pokreni se“. Hajde prvo da vas pitam: da li je ovo uopšte po zakonu Republike Srbije? -KATARINA PETROVIĆ TV NOVA
-Pa, nije. I zato mene i čudi kako mogu da izvedu ovako neko, ajde, tehničko rešenje za usporavanje saobraćaja, ili ajde da kažemo za kontrolu saobraćaja, iako to ne postoji u našim pravilnicima i ostaloj zakonskoj regulativi. A s druge strane, to me malo i ne čudi ako pričamo o gradu Beogradu, ili generalno ako pričamo o celoj Srbiji. Mi vidimo da sve ono što se tiče, ne znam, saobraćaja, urbanizma, građevinarstva i svih tih nekih projekata, od ovako nekih maleckih, da kažemo, do krupnih, da se konstantno preskače zakonska regulativa i pravilnici, ili da se ne ispoštuju do samog kraja. Tako da ovako neko rešenje nije ponuđeno u našim pravilnicima, i samim tim ne bi trebalo da stoji tu. E sad, ovo ima nekoliko ključnih problema. Na primer, ovakve stvari onemogućavaju, pod jedan, rad hitnih službi, kao što bi bila policija, vatrogasci, hitna pomoć. Pod dva, ovako neko tehničko rešenje ugrožava i samu sad tu bezbednost, ne znam, dece koja ovde prolaze, pešaka, osoba sa invaliditetom, biciklista. I vi kad izvodite neko rešenje, vi morate da zadovoljite, pre svega, te ranjive učesnike u saobraćaju i da omogućite nesmetan rad hitnih službi. A ovo je nešto što ugrožava, ili ajde da kažemo sprečava, rad hitnih službi, ili ugrožava bezbednost ranjivih učesnika u saobraćaju. Ovako neka rešenja, zapravo, to je ono što možete da vidite i gde se ona sprovode, i gde su poželjna, su zapravo zatvori, vojni objekti, aerodromi. I tu je sad, naravno, praksa i su to objekti od visokog bezbednosnog značaja, da vi onemogućite ovako nešto. Ovako, ajde da kažem, brutalno postupanje u sferi nekog tehničkog regulisanja saobraćaja zapravo uopšte nije praksa u našoj zemlji, i generalno nije praksa da se tako nešto radi. E sad, ako mi u tom smislu želimo da regulišemo saobraćaj, ili iskontrolišemo saobraćaj, ili da izvršimo tehničko regulisanje saobraćaja, postoji nešto što se zove human inžinjering, i postoji nešto što se zove koncept održive urbane mobilnosti, i to je nešto što se primenjuje, ajde da kažemo, 30 godina u Evropi. I grad Beograd ima plan održive urbane mobilnosti, ali je problem što ni jednu stavku iz tog plana i akcionog plana oni nisu ispoštovali i primenili. Znači, ako vi želite da svojim ljudima omogućite i bezbedan saobraćaj, funkcionalan saobraćaj, počevši od dece, pa ne znam, do vozača motornog vozila, postoje i naučne metode, i naučni principi, i tehnička rešenja koja su definisana i kroz human inžinjering i kroz održivu urbanu mobilnost koju vi možete da primenite. E sad, ovde je problem što ljudi koji su na vlasti, ljudi koji su zaduženi za upravljanje saobraćajem na teritoriji grada Beograda, zapravo odbacuju human inžinjering i odbacuju održivu urbanu mobilnost kao takvu. I još jedan kapacitet koji se, po meni, ne koristi je saobraćajno vaspitanje i obrazovanje. Znači, vi morate da delujete i obrazovno i kulturno, i da zapravo upoznajete ljude sa pravilima saobraćaja. U Srbiji saobraćajno vaspitanje i obrazovanje kao takvo ne postoji. I ono što je isto što je bitno, uloga koje infrastrukture, ona mora da bude, kako se to stručno kaže, samoopraštajuća i samoobjašnjavajuća. Znači, infrastruktura nije tu da kazni čoveka, nego infrastruktura tu mora da bude tako dizajnirana da ako dođe i do greške od strane nekog učesnika u saobraćaju, ili ako dođe do greške na vozilu, tipa otkažu kočnice, da infrastruktura ima te elemente koji će da ublaže posledicu saobraćajne nezgode. U tom smislu, mora da oprašta greške i da računa na greške učesnika u saobraćaju. A ovako nešto raditi na infrastrukturi zapravo nije niti samoobjašnjavajuće, niti samoopraštajuće, i po meni je ovo velika sramota što je, eto, neko dozvolio da ovakav projekat bude izveden. – IGOR VELIĆ MASTER INŽENJER SAOBRAĆAJA
-Za ovo rešenje izdvojen je određeni novac. Na šta je bilo potrebnije u ovom trenutku, kada je u pitanju saobraćaj, uložiti novac? – KATARINA PETROVIĆ TV NOVA
-Pa, ajde da krenemo od saobraćajnog vaspitanja i obrazovanja. Da krenemo od uređenja zona škola, od projektovanja biciklističkih staza, ili na primer taktilnih staza za slepe i slabovide, ili tipa rampe i pristupačnost za osobe sa invaliditetom. I zaista, ono, imamo dosta ugroženih kategorija u saobraćaju, eto, osobe sa invaliditetom, biciklisti, deca, ili da se formiraju bezbedne rute za pešačenje dece do škole. Znači, imamo hiljadu i jedan način, ili hiljadu i jedan razlog zašto bi pare zapravo trebali da uložimo u ono što omogućava bezbednost dece, pešaka, biciklista i osoba sa invaliditetom, a ne da trošimo pare na ovako neka, ajde da kažem, nakazna rešenja koja još nisu po zakonu i pravilnicima Republike Srbije. – IGOR VELIĆ MASTER INŽENJER SAOBRAĆAJA
-Igore, hvala vam puno što ste odgovorili za emisiju „Pokreni se“. Čuli smo ovog jutra zbog čega šiljci koji su postavljeni kod Skupštine nisu dobro rešenje za ovaj deo grada. – KATARINA PETROVIĆ TV NOVA
Objavljeno: 23. 8. 2026.
Izvor: TV Kanal Nova S Prikaži Pokreni se
