ORGANIZOVAN PRVI INKLUZIVNI TURNIR U BOĆI
U HALI NIŠKE OSNOVNE ŠKOLE „MIKA ANTIĆ“
„Boća je sport osmišljen za osobe sa najtežim oblikom invaliditeta, za osobe sa cerebralnom paralizom koje koriste kolica u svakodnevnom životu, za osobe sa težim oblicima mišićne distrofije, sa kvadriplegijama i sa svim sličnim stanjima koja ograničavaju pokrete ruku i nogu i onemogućavaju sportove koji traže veliku dinamiku i brzinu“, istakao je profesor Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Nišu Bojan Jorgić
Prvi inkluzivni turnir u boći u Srbiji organizovan je u hali Osnovne škole „Miroslav Antić“ u Nišu, a okupio je nekoliko desetina osoba sa invaliditetom i bez invaliditeta. Profesor Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Nišu Bojan Jorgić kazao je da je boća sport koji postoji više od 30 godina na paraolimpijskim igrama, ali se kod nas u Srbiji o njemu malo zna.
Jorgić je kazao da su na Fakultetu sprota i fizičkog vaspitanja pre pre godinu dana projekat „Inkluzivna boća“ kako bi afirmisali boću i današnji turnir je deo tog projekta.
„Cilj nam je da boću razvijemo u Niš i u Srbiji i da, poput Hrvatske i Slovenije, u neko( narednom periodu naši takmičari učestvuju i na međunarodnim takmičenjima. Hrvati i Slovenci postižu odlične rezultate , iz]avio ]e Jorgić.
Prema njegovim rečima boća se razlikuje od boćanja, igra se na drugačijem terenu i boće su lake, napravljene od kože. „Boća je sport osmišljen za osobe sa najtežim oblikom invaliditeta, za osobe sa cerebralnom paralizom koje koriste kolica u svakodnevnom životu, za osobe sa težim oblicima mišićne distrofije, sa kvadriplegijama i sa svim sličnim stanjima koja ograničavaju pokrete ruku i nogu i onemogućavaju sportove koji traže veliku dinamiku i brzinu“, istakao je Jorgić.
Aleksandar Ilić (36) koji je prvi u Nišu počeo da trenira boću kazao je da se „pronašao“ u tom sportu i predstavlja dragocenu fizičku aktivnosti i opuštanje od svakodnevnih obaveza i rada u IT sektoru.
„Najpre sam dobio poziv da treniram košarku u kolicima, ali tim sportom ne mogu da se bavim jer imam mišićnu distrofiju. Krenuo sam sa boćom pre godinu dana i imam uglavnom trening ili dva nedeljno, u zavisnosti od mojih poslovnih obaveza“, izjavio je Ilić.
Hraniteljica dečaka sa Daunovim sindromom Vesna Dimitrijević izjavila je da je za svaku pohvalu to što Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja organizuje treninge boće na koje mogu da dolaze i deca sa invaliditetom.
„Ja dečaka vodim na džudo u Novo Selo i to je jedini sprotski klub koji je hteo da ga primi da vežba i da se druži sa decom. Ne postoji sportska ustanova u Nišu u koju nismo otišli, ali niko drugi nije hteo da ga primi“, naglasila je Dimitrijević za Niške Vesti.
Dekan Fakulteta sprota i fizičkog vaspitanja Tomislav Okičić kazao je da je ta fakultet uključen u dosta projekata, između ostalog i u sportovima koji se tiču osoba sa invaliditetom.
„Dosta smo i na fakultetu razvili obrazovnih programa koji se odnose na sport osoba sa invaliditetom. Gde god je prilika tu je i naš fakultet prisutan bilo da da podršku, bilo da učestvuje u samom događaju u kome učestvuju osobe sa invaliditetom“, istakao je Okičić.
Prvi inkluzivni turnir u boći Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja organizovao je u Erazumus plus sport projekta.
Objavljeno: 26. 6. 2026.
Izvor: Narodne novine – Sport
