Kandidati za gradonačelnika na svojoj koži osjetili kako u Splitu žive osobe u invalidskim kolicima

Kandidati za gradonačelnika Splita, njih deset, u srijedu ujutro su na svojoj koži iskusili kako u gradu pod Marjanom žive osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica. Odazvali su se akciji “A’mo vanka u kolicima” koju su organizirali Info zona i Udruga mladih Prijatelj u suradnji s Udrugom osoba s invaliditetom Split.

Kandidati za gradonačelnika Splita, njih deset, u srijedu ujutro su na svojoj koži iskusili kako u gradu pod Marjanom žive osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica. Odazvali su se akciji “A’mo vanka u kolicima” koju su organizirali Info zona i Udruga mladih Prijatelj u suradnji s Udrugom osoba s invaliditetom Split.

Anđelka Visković, Ivo Baldasar, Vjekoslav Ivanišević, Marijana Puljak, Sanja Bilač, Hrvoje Tomasović, Damir Vidošević, Pero Vučica, Tomislav Zaninović Marijo Popović podijeljeni su u pet timova, a zadatak im je bio proći pet lokacija u gradu. Morali su ući u glavnu poštu, javni WC nedaleko od pošte, HNK, ribarnicu te u Finu.

Sanja Bilač je s Ivom Baldasarom u kolicima jedva ušla u Finu.

– Samo sila! Nisu nas htjeli pustiti unutra, tražila sam na vratima oznaku da je zabranjen ulaz građanima drugog reda, na kraju sam morala odgurnuti vrata da bi mogli ući. Ovo je strava i užas, i sami smo svjedoci kako nakon Keruma osobe s invaliditetom imaju sjajno riješene prilaze u gradu – komentirala je Bilač.

Nakon što je “provalila” u Finu ušli su i ostali kandidati i blokirali ulaz tako da neko vrijeme nitko nije mogao ući niti izaći.

– Iako ljudi znaju da je ovo jedna vrsta propagande svejedno nas čudno gledaju. Bilo bi dobro da osobe s invaliditetom i udruge nadgledaju naš rad i nakon izbora i podsjećaju na ono što smo obećali u predizbornoj kampanji – kazao je Baldasar.

U kakvoj su situaciji osobe s invaliditetom vidjelo se već na prvoj štaciji. Trojica su morali unositi i iznositi Vjekoslava Ivaniševića i Anđelku Visković iz glavne pošte.

– Osjećam se kao građanin drugog reda. Nemoćno. Na svakom drugom koraku moram tražiti nečiju pomoć, a čovjek je ponosno biće. Velika je razlika između Splita i Zagreba zbog konfiguracije terena i u Splitu bi se trebala uložiti ogromna sredstva, ali ulazi u javne ustanove i korištenje javnih gradskih prostora bi svima trebali biti dostupni – rekao je Ivanišević.

Tomislav Zaninović je pokušao ugurati Hrvoja Tomasovića u javni WC. Uspjeli su ući i to je bilo sve.

– Ovaj je zadatak nemoguće izvesti jer zahod nije prilagođen osobama s invaliditetom. Najbliži je kod Zlatnih vrata ili u trajektnoj luci. Još 2009. godine su svi prilazi u javne ustanove i objekte trebali biti prilagođeni osobama s invaliditetom. Treba im omogućiti normalan život, a ne da se zbog svog stanja izoliraju i povlače u sebe – kazao je Tomasović.

Marijana Puljak je tek nakon ovog iskustva postala svjesna svih problema s kojima se susreću osobe s invaliditetom, a kazala je da bi grad trebao biti dostupan svima, dok je Marijo Popović napomenuo kako veliki broj institucija u Splitu još nema ulaz prilagođen osobama s invaliditetom te da je to jedan od prioriteta s kojima bi se trebala pozabaviti iduća gradska vlast. Anđelka Visković je Popovića jedva uspjela uvući u zgradu HNK. S prilazom nije bilo problema jer je on prilagođen osobama s invaliditetom, ali je stepenica od svega par centimetara za nju i Popovića bila gotovo nepremostiva prepreka.

– Zadatak je strahovito težak, ali ćemo uspjeti. Do sada se dosta toga napravilo za osobe s invaliditetom, ali to nije dovoljno. Javne gradske ustanove moraju biti dostupne svima – rekla je Visković.

Akcija je pokrenuta na ideju Edisa Mujarića, mladića koji se kreće uz pomoć invalidskih kolica.

– Nadam se da će se nakon ovoga zaista nešto i promijeniti. Za sve postoje pravilnici koji se moraju poštivati, jednostavna rješenja koja nam mogu značajno olakšati život i omogućiti osobama s invaliditetom normalno kretanje. Nije bitan početak akcije, niti tko ju je pokrenuo, bitan je kraj i rezultati – smatra Edis Mujarić.

Ada Reić iz Info zone drži da se problemi osoba s invaliditetom mogu spoznati jedino ako se iskuse na vlastitoj koži.

– Osobama s invaliditetom su uskraćena osnovna ljudska prava, poput prava na slobodno kretanje ili prava na izbor. Ljudi često nisu ni svjesni da stepenica od dva centimetra za njih može biti nepremostiva prepreka. Neka mjesta je nemoguće proći bez tuđe pomoći, a poanta nije da takve osobe budu ovisne o tuđoj pomoći, već da budu samostalne koliko je god to moguće – poručila je Ada Reić.

 

Ostavite odgovor